Jedno od osnovnih obeležja Specijalnog rezervata prirode "Gornje Podunavlje" ?ini isprepletenost ekosistema, vodenih, barsko-mocvarnih, livadskih i šumskih, koji zajedno grade jedan veliki mozaik razli?itih vegetacijskih formi. Tako?e, na podru?ju Gornjeg Podunavlja izuzetno je izražena pojava mikroreljefnosti, što ?ini da i najmanje razlike u nadmorskoj visini uzrokuju razvoj i opstanak razli?itih vrsta. U prilog tome govori ?injenica da je ?itavo floristicko bogatstvo ovog podru?ja "sabijeno" u izuzetno malom visinskom opsegu (80 - 88 m). Zbog toga svaka, pa i najmanja promena morfologije terena uslovljava sukcesiju nastanjuju?e flore, što je naro?ito uo?ljivo kada su antropogeni uticaji u pitanju. Te, ljudskom oku naizgled neprimetne promene kasnije lan?ano vrše uticaj na ?itav živi svet Gornjeg Podunavlja trajno menjaju?i njegov izvorni, ritski karakter.

U izuzetnom floristi?kom bogatstvu Gornjeg Podunavlja, dominantan uticaj ima njegova dendroflora tako da polovinu svih površina ?ine šumski ekosistemi. Najzna?ajnije vrste su hrast lužnjak (Quercus robur), bela topola (Populus alba), crna topola (Populus nigra), bela vrba (Salix alba), poljski jasen (Fraxinus angustifolia) i vez (Ulmus laevis). Ove vrste grade ekološki vredne autohtone šumske zajednice, ?esto nazivane i ritske šume. Problem otežanog prirodnog obnavljanja šuma, sveprisutan na ovim prostorima, premoštava se dopunjavanjem vešta?kim obnavljanjem od strane ?oveka, što dovodi do uve?anja nivoa u?eš?a autohtonih vrsta do procenta propisanog desetogodišnjim Programom konverzija alohtonih u autohtone šume napravljenim u saradnji sa Pokrajinskim Zavodom za zaštitu prirode.

Tipi?ne žbunaste vrste Gornjeg Podunavlja su svib (Cornus sanguinea) i glog (Crataegus sp.) od kojih je naro?ito zna?ajan panonski subendem crni glog (Crataegus nigra), prisutan naj?eš?e u zajednici s lužnjakom.

Tri vrste sa podru?ja rezervata su obra?ene u prvom tomu Crvene knjige flore Srbije - "Iš?ezli i krajnje ugroženi taksoni": rebratica (Hottonia palustris), kukurjak (Eranthis hyemalis) i borak (Hippuris vulgaris), ali je sigurno da ?e ovaj popis u budu?nosti biti i proširen. Zna?ajne vrste iz porodice orhideja su purpurni ka?unak (Orchis purpurea), mo?varni ka?unak (Orchis laxiflora) i uskolisni ka?unak (Dactylorhiza incarnata). Reliktnog zna?aja je i submediteranski florni element zakržljala perunika (Iris spuria). Lokalitet Štrbac interesantan je po tome što se ovde nalazi jedino o?uvano nalazište zmijskog ljuti?a (Ranunculus ophioglossifolius) u Vojvodini, ali i po pojavi slanih livada – slatina sa svojom halofitnom vegetacijom u kojoj se isti?u bezbridnja?a (Puccinellia limosa), kamforika (Camphorosma annua) i slatinska palamida (Cirsium brachycephalum). Me?u najlepše stanovnike rezervata svakako spadaju i brojni beli (Nymphaea alba) i žuti lokvanji (Nuphar luteum), koji su, iako neprevazi?enog estetskog zna?aja, pokazatelj sveopšteg zamuljavanja ovih ritova.